Vukovar, Osijek, Kopački rit, Đakovo i Đakovačka ergela u Ivandvoru_21.

autor: glavni urednik, objavljeno: 29.09.2019.

VUKOVAR_Ovčara, Memorijalno groblje žrtvama Domovinskog rata, Trpinjska cesta

VUKOVAR

izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Vukovar

RANA POVIJEST I ANTIKA

Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta.

Ovdje su značajne kulture mlađeg kamenog doba (neolitik) starčevačka, vinčanska i sopotska kultura. Temeljile su se na sjedilačkom načinu života i izgradnji trajnih nastambi. U uporabi je polirano kameno oruđe, usavršena je proizvodnja keramike.
Mapa indoeuropske Vučedolske kulture (3000-2400. godina pr. Kr.).

Migracijskim kretanjima i dolaskom novih etničkih skupina indoeuropskog podrijetla uvode se i nove tehnologije. Počinje razdoblje bakrenog doba (eneolitik) s badenskom, kostolačkom i vučedolskom kulturom. Nastaju novi oblici proizvodnje, pokapanja i vjerovanja i složeniji društveni odnosi među ljudima. Način gradnje kuća i kultni predmeti svjedoče o povezanosti s mediteranskim kulturnim krugom.

Vučedolska kultura posebno je značajna za vukovarski kraj. Ime je dobila po lokalitetu Vučedolu koji se nalazi na pet kilometara od Vukovara, nizvodno, na Dunavu. Lokalitet je sustavno istražen, otkrivene su radionice za preradbu bakra, karakteristične kuće (megaron) i prekrasna keramika, koju osobito karakteriziraju bijeli stilizirani ukrasi na crnoj podlozi.

U vukovarskom kraju brojna su arheološka nalazišta iz brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba, koja svjedoče o životu Ilira i Kelta. Nekropola ilirskih grobova na Lijevoj bari u Vukovaru dokazuje da je ovdje bilo i veliko naselje.

Rimljani su u osvajačkim pohodima u posljednjim desetljećima prije Krista izbili na Dunav. Izgradili su brojna utvrđenja, kao granicu (limes) prema barbarskim plemenima. U vukovarskom kraju značajni su rimski lokaliteti Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok) i Ulmo (Tovarnik). Uz Dunav je vodila i važna rimska cesta. Rimska civilizacija u ovim krajevima utjecala je na unaprjeđivanje gospodarstva, isušivane su močvare i zasađeni prvi vinogradi.

FOTO GALERIJA
Didekov konak u Kopačevu i NP Kopački rit

NP KOPAČKI RIT

izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Kopa%C4%8Dki_rit

Park prirode Kopački rit je poplavno područje u Baranji, na sjeveroistoku Hrvatske, između rijeka Dunav na istoku i Drave na jugu. Utemeljen je 1976. godine. Park prirode je ukupne veličine 17.700 ha (177 km2), od čega Specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8.000 ha (80 km2). Administrativno se nalazi u općini Bilje, Osječko-baranjska županija. Trenutno je najstariji proglašeni park prirode u Hrvatskoj.

Ime je dobio prema istoimenom selu koje se nalazi na rubu parka, od mađ. "kopacs" = kopča i "rét" = močvarna livada. [2] Mađarska riječ kopács također označava predmet koji je raskovan, odnosno razbijen na manje cjeline, što sliči razbijenim cjelinama (šume, tršćaci, jezerca...) u ritu.

Osnovnu ekološku prepoznatljivost Kopačkog rita čini fauna ptica. Zabilježeno je čak 285 vrsta ptica, od kojih 141 vrsta redovno ili povremeno gnijezdi u ritu. Posebno su zanimljive one vrste ptica koje gnijezde u velikim kolonijama - čaplje (Ardea cinerea, Ardea purpurea), obični galeb (Larus ridibundus), bjelobrada čigra (Chlidonias hybrida), veliki vranac (Phalacrocorax carbo) i druge. Na području Kopačkog rita gnijezdi i preko 20 pari orla štekavca (Haliaeetus albicilla), vrsta koja je ugrožena u svjetskim razmjerima. A od ostalih ugroženih europskih vrsta redovito gnijezdi 5 pari crnih roda (Ciconia nigra), 4 do 5 pari stepskog sokola (Falco cherrug), 40 parova bijelih čapljica (Egretta garzetta) te oko 100 pari divljih gusaka (Anser anser). U Kopačkokom ritu gnijezdi i više stotina parova patke njorke (Aythya nyroca), koja je jedna od najugroženijih europskih vrsta.

FOTO GALERIJA
Osijek, Đakovo i Đakovačka ergela u Ivandvoru

DRŽAVNA ERGELA U ĐAKOVU

izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ergela_%C4%90akovo

Osnivači ove ergele su bosansko-srijemski biskupi na svojim posjedima u Đakovu. Posjede im je 1239. darovao Koloman, hrvatsko-ugarski kralj. Darovnica je potvrđena 1244., a potvrdio ju je kralj Bela IV.

Pisana potvrda o uzgoju konja na ovom posjedu datira iz 1374. godine. Dokument je izdan u povodu vjenčanja bosanskog bana Tvrtka s bugarskom princezom Dorotejom. Vjenčanje je bilo u Đakovu.

Za godinu osnivanja uzima se 1506. godina, po čemu je među najstarijima u Europi i najstarija u Hrvatskoj. Ta se godina uzima za godinom osnivanja, iako su se konji organizirano uzgajali i ranije. Razlog je taj što se ustanova naziva poimence ergela. Spominje se da je biskup Mijo Mesarić imao ergelu od 90 arapskih konja. Broj se konja poveća na 130 rasplodnih kobila 1524. godine. Većina je tih konja izginula je zajedno s biskupom Đurom 1526. u bitci na Mohačkom polju.

Za osmanske su se vlasti ergelom su se služili požeški paše. Nakon oslobađanja o Turaka 1687. godine, Turci su za sobom odveli konje s ergele, a ergela je čekala dva desetljeća na obnovu. Dolaskom austrijske vlasti, ergela je obnovljena. Obnovio ju je 1706. biskup Đuro Patačić, zbog potrebe za stalnom stražom u tom pograničnom području. Za to je nabavio iz Carigrada 18 arapskih kobila i 8 pastuha.

Napoleonova osvajanja prisiljavaju 1806. godine da se ergelu iseli i smjesti u Đakovo.

Početkom 18. stoljeća ovdje se uzgajaju konji lipicanske pasmine. Na isključivi se uzgoj lipicanaca prešlo za vrijeme dok je biskupom bio J.J.Strossmayer.

U naselju Stančiću koji je od 1914. god. sastavni dio poljoprivrednog dobra iz Božjakovine koje u selu uređuje ergelu konja lipicanaca. Ergela je prije drugog svjetskog rata preseljena u Đakovo.

Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo.

Danas se Državna ergela Đakovo služi dvjema lokacijama. Jedna je u središtu Đakova i ondje je pastuharna. Druga je Ivandvor koja je 6,5 km od grada.

FOTO GALERIJA

Tako mali, a tako hrabar!

Siniša Glavašević: "GRAD - TO STE VI !"

Vukovar u srcu !

FB Sindikat KBC Zagreb

FB Sindikat KBC Zagreb

ZAGREB

POSTANITE NAŠ ČLAN

PRISTUPNICA

LETAK: Sindikat KBC Zagreb - O NAMA

SINDIKAT KBC ZAGREB zastupa sve profile radnika na području RH

Sindikat Kliničkog bolničkog centra Zagreb je nezavisna, samostalna, dobrovoljna i interesna udruga radnika sa svojstvom pravne osobe koja djeluje na području Republike Hrvatske, a koja osigurava, štiti i promiče prava radnika primarno zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, te u ustanovama i drugim organizacijskim oblicima u zdravstvu, djelatnosti zdravstvenog osiguranja, djelatnosti mirovinskog sustava, djelatnosti socijalne skrbi i drugim srodnim djelatnostima zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi, zasnovana na načelu demokratskog zastupanja i demokratskog očitovanja volje članova.